Pizza

(na naš način)

Testo:

  • Oko 600g brašna (najbolje je ono namensko za pizzu)
  • oko 3dl vode
  • 1 kvasac
  • 1 kašičica soli
  • 6-8 kašika maslinovog ulja

Kvasac potopiti u malo mlake vode uz dodatak nekoliko zrna šećera i kašičice brašna. Sačekati da nadođe, pa ga sipati u prosejano brašno pomešano sa solju i maslinovim uljem. Dodati ostatak vode i umesiti glatko testo. Ako niste sigurni da li je dobar odnos vode i brašna (treba malo iskustva) uvek je bolje da je testo mekše nego da je tvrđe.

Lepo umešeno testo staviti u dublji sud i prekriti ga čistom krpom.

Naraslo testo podeliti na 2 dela i svaki deo još malo izmesiti pa ga ostaviti 10-tak minuta ispod krpe. Pripremiti tepsiju (ako je okrugla prečnika oko 30cm, četvrtasta neka bude slične površine, mera je za četiri takve pizze) tako što se dno premaže sa vrlo malo ulja.

Na tu površinu razviti rukom testo tko da pokrije tepsiju. Ne koristiti oklagiju!

Testo poprskati ili premazati sa malo maslinovog ulja (posebno ivice).

Paradajz za pizzu uvek pripremam sama:

(količina je za 4 pizze)

  • 10 tak krupnijih komada svežeg paradajza (ili konzerva pelata)
  • 2-3 kašike maslinovog ulja
  • Bosiljak (najbolje svež)
  • So po ukusu i potrebi

Paradajz (svež ili prethodno zamrznut)  oljuštiti  i iseći na komade (meni ne smeta seme tako da ga i ne izdvajam, ali, naravno da može).

U pogodnu posudu (dublji tiganj ili plića šerpa sa dobrim dnom) sipati maslinovo ulje i kad se zagreje, dodaje se paradajz. Dinstati ga dok ne postane  dovoljno gust, pa dodati sitno seckan bosiljak (ubedljivo je najbolje ako je svež).

Po potrebi sve zajedno izmiksirati pomoću štapnog miksera i ako je dovoljno gusto – to je to, ako ne, vratiti još malo na vatru dok se ne zgusne.

Paradajz nikad ne solim tokom pripreme, bilo za šta da ga koristim. Mnogo je bolji i ukusniji tako (nemam pojma zašto, ali probala sam u dve posude sa potpuno istim paradajzom posoljeno i neposoljeno i neposoljen je bio aromatičniji i manje kiseo)

Tako pripremljen paradajz premazati preko testa za pizzu.

Ono što ide preko testa je stvar ukusa, inspiracije i trenutnog stanja u frižideru i – mašte.

Neka, ovog puta, bude „klasika“: paradajz (nikako kečap!), sir, šunka, šampinjoni i masline (količine zavise od ukusa i načina sečenja). Okvirno neka bude:

  • oko 400g šunke (tanko isečene)
  • 500g sira,
  • 300g svežih šampinjona,
  • manja konzerva maslina

Preko paradajza na pripremljeno testo narendati sir (može i da se iseče na tanke listiće) pa tek preko sira ređati šunku isečenu na šnitove.

Preko šunke rasporediti istiće šampinjona (ja najviše volim sveže) i masline. Zgodne su one iseckane na kolutove ili se masline bez koštica iseku tako. Naravno, mogu i cele (one uvek lepo izgledaju).

Preko svega obilno „poprskati“ paradajzom, posuti origanom i pred pečenje pizzu poprskati vodom (da se ne bi isušila u rerni tokom pečenja).

Peći je u zagrejanoj rerni na maksimalnoj temperaturi.

Da bismo ubzali večeru, ja kad mesim podloge napravim 4-5-6 ili više komada i svaku stavim u rernu na minut-dva tek toliko da kvasac odradi svoje pa svaku podlogu lepo zapakujem i zamrznem. Na zamrznuto ređam nadev i pizze budu sasvim OK.

One thought on “Pizza

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *